3.avgust 2009. god.

VEZIROVA  BRADA-- strizba ovaca  - Izvjestava Ahmet Rekovic

Ranije, prije dvadesetak i vise godina, kada su katuni bili puni ljudi a planine tijesne da prime sva stada ovaca, strizba ovaca je bio jedan poseban dogadjaj . Ovce bi se strigle sredinom jula mjeseca,  tada bi se one oslobadjale svojih runa koja su im  predstavljala problem zbog velikih vrucina .Toga dana bi se pozivali komsije ,rodjaci i prijatelji koji bi dolazili i iz drugih udaljenih planina. Dakle radilo se o jednom veslju, gdje bi se jelo, pilo, pjevalo i veselilo sve do kraja dana.

U Plavskoj opstini tu tradiciju drze  i nastavljaju samo pojedinci. Prosle godine smo bili kod Hasima Koljenovica na Boru Koljendarskom a ove godine smo prisustvovali   strizbi ovaca u katunu Vezirova Brada na istoimenoj planini. Do katuna se ranije stizalo stazom iz sela Vusanje i iz pravca Alipasinih izvora. Medjutim od prije dvije godine je probijen put iz pravca Grebajske doline , prolazi iznad katuna i zavrsava se na vrh Brade. Tim putem smo i dosli sa nekoliko auta.

Na katunu izdize Salih Djonbaljaj sa svojim buljukom ovaca koji broji 130 komada. Sa katuna se pruza prelijep pogled na Gusinje kao i na cijelu Plavsko - Gusinjsku dolinu. Cim smo stigli domacin je zaklao dvoje jagnjadi i dok su domacice spremale dorucak ostali su poceli sa strizbom. Bilo nas je dvadesetak, od kojih je  sestoro striglo a ostali su pomagali oko dovodjenja i drzanja ovaca a pojedini su i prosetali do na vrh Brade odakle su nam donijeli snijega da bi napravili pravu poslasticu - u casu bi stavili snijega a zatim bi pomuzli ovcu i tako se osvezavali na jakom avgustovskom suncu. U pauzama su nam svirali i pjevali uz cifteliju Dzema i Serif. I tako sve dok nije ostrizena i posljednja ovca krajem dana, kada smo rucali. Poslije rucka selamimo se sa domacinima i krecemo put Gusinja.