ZAVICAJ JE MOJA TRAJNA INSPIRACIJA

Pored likovne djelatnosti, kojom se aktivno bavim preko trideset i pet godina, gdje su moja tematska preokupacija: Plavsko, Hridsko i  Visitorsko jezero, Ali pasini Izvori, vodopad Grlje, Prokletijski masivi, stare brvnare, drvene avlije, mahale, carsije sa ducanima, kao i  Redzepagica kula-Cardak, o cemu je javnost, preko sredstava informisanja prilicno upoznata, ja se bavim i drugim aktivnostima vezanim za kulturu, a posebno za moj zavicaj.

Naime, zadnjih desetak godina bavim se prikupljanjem i beljezenjem starih i skoro zaboravljenih rijeci, koje su se upotrebljavale u Plavu i Gusinju.  Mnogo od tih rijeci su, na zalost, ustupile mjesto  " modernijim " rijecima, mada licno mislim da su one u izvornom obliku puno ljepse i milozvucnije od ovih nazovi modernih.

Do sada sam uspjeo da prikupim i zabiljezim preko pet i po hiljada.  Te rijeci biljezim izvorno, onako kako ih cujem, kako se izgovaraju. Plasim se da im, nekakvim uljepsavanjem, ne umanjim njihovu ljepotu. One i rijeci i mudrosti-dogodovstine, su meni jedino tako lijepe i nase. Trudim se da im dam adekvatno znacenje.

Nijesam jezicar i ne ulazim u to kako su postale i odakle poticu, to je posao drugih i strucnih. Smatram da ce za strucnjake iz ove oblasti prikupljene rijeci biti dobar materijal i materijal na jednom mjestu za dalje njihovo bavljenje i proucavanje.

Pored prikupljanja starih plavsko-gusinjskih rijeci, ja se bavim i prikupljanjem lijepih mudrosti-dogodovstina iz Plava i Gusinja.   Zabiljezio sam do sada preko sto sesdeset.  To su obicno price iz zivota, koje su se desile. Cesto se prepricavaju u pogodnim prilikama.  Pouke i poruke su im jasne, duhovite i dobronamjerne.  Price i njihovi likovi su stvarni. Nista tu nije izmisljeno.  Mnoge od tih ljudi sam poznavao, sa nekim se druzim. Ja sam price samo stavio na papir i tako im produzio vijek trajanja. Moje namjere nijesu da nekoga ismijem a jos manje da omalovazim, nego da to, sto se prica, ostane trajnije u sjecanju kao dio nase duhovitosti i eticnosti.

Zahvaljujuci redakciji lista " Izvor ", koji se stampa u Ljubljani kao kulturno-informativno glasilo Zavicajnog drustva Plavljana i Gusinjana u Sloveniji, te i redakciji privatnog radia "Glas Plava" Plav i rijeci i dogodovstine, dopiru do citaoca i slusaoca. Tako je, na najbolji nacin, postignut moj osnovni cilj, da se ozive  izblijedjela sjecanja, na nasu lijepu kulturnu bastinu.

Zadnjih nekoliko mjeseci u prezentaciji mojeg ukupnog stvaralastva, preko Interneta, veoma kvalitetno i strucno su ukljuceni, moji dragi zavicajci : Rafet Hot, Esad Krcic, Hako Olevic i Anes Kacamakovic, koji zive i rade u  Americi, odnosno Holandiji.

Crtanjem, slikanjem i prikupljanjem skoro zaboravljenih rijeci i dogodovstina, trudim se da za buduce generacije ostavim vrijedna svjedocanstva i svjedoke o onome sta je bilo i sta je sada lijepo u mojem i njihovom zavicaju.  Zavicaju kojega, a vjerovatno to s godinama dolazi, sve vise volim, koji je moja trajna i neiscrpna inspiracija, kojim se ponosim,  jer i ako me cineo posebnim, nije me nikad odvajao od drugih.

Nadam se, da cu, uz pomoc sponzora, od kojih ocekujem i materijalnu i strucnu pomoc, krajem ove ili pocetkom slijedece godine, prikupljene umotvorine- anegdote sa nekoliko rijeci i crteza, objaviti u jednoj knjizi.  Knjiga, bar za sada, nosi naslov “PLAVSKO-GUSINJSKI  BISERI  Anegdote iz Plavsko Gusinjskoga kraja”.                  Knjigu ce pripremiti i izdati ALMANAH Casopis za proucavanje, prezentaciju i zastitu kulturno-istorijske bastine Muslimana-Bosnjaka Podgorica u ediciji "Bastina".

Tako ce to moje stvaralastvo i napor da sacuvam i otrgnem od zaborava, makar, dio onoga sto je bilo lijepo i vrijedno iz proslosti mojega naroda i zavicaja, naci na jednome mjestu, tj. u knjizi.   Njen izlazak ce biti meni najvece priznanje za sve sto cinim na ocuvanju nase lijepe proslosti i tradicije.

Ne sumnjam da se zavicaj najvise voli kada ste dalje od njega. Sto se mene tice, ja ga ne bih mogao vise voljeti, da sam bilo gdje, nego sto ga volim.  Od zavicaja crpim i bojom i tusem i olovkom i pisanim rijecima otimam od zaborava jedno "vrijeme u prolazu", koje, neumitno protice pod pritiskom nezanimljivih, jednolicnih i cesto bezlicnih zdanja.

Stil mojega rada je prepoznatljiv. Sto sam vidio i mislio to sam u radovima i rekao. Oni, prakticno, sami govore i o meni i o njima. Izmedju njih i posmatraca nema posrednika, niti im trebaju tumaci. Jasni su i razumljivi za sve uzraste i  intelektualne nivoe.   To je, jedan od bitnih razloga, sto se oni mogu naci skoro svuda po svijetu i sto zauzimaju lijepe prostore po kucama, kabinetima, apartmanima i  radnim prostorijama.