Knjizevnik Marko Vesovic, doskorasnji pocasni predsjednik LSCG, odgovara Slavku Perovicu:

 Samoiskljucenje iz liberala  

Procitao sam u novini Perovicevo pismo meni, na koje bi trebalo odgovoriti narodnim stihovima iz Titovog vakta: "Druze Slavko, pisi novo pismo, mi ti ovo razumjeli nismo!" Kaze, na primjer, da sam izvadio iz naftalina njegovu tvrdnju, inace staru godinu dana, da su Djukanovicevi glasaci "moralni patuljci". A ja se sjetih kako je Perovic bio i od drugih i od samog sebe hvaljen zbog stvari svakom znanje: od 92. naovamo radio je i govorio uvijek isto, jer ne spada u kilibarde koje okrecu kabanicu prema vjetru. Sto znaci, bar koliko moja prosta pamet razumije, da se ne bi mogla proglasiti "naftalinskom" nijedna izjava covjeka koji se svagda gordio sto i danas stoji iza svega sto je govorio prije tri, pet, osam, deset godina. Stoga me cudi kako se njegova tvrdnja da su Djukanovicevi glasaci "moralni patuljci" - za svega godinu dana toliko umoljcala da ju je turio u naftalin?

"Ma sta nas briga! Necemo se vise s njim dopisivati", kazem onoj strizi od Crnogorca u meni (u daljem tekstu: On). "Da ostavimo Slavka, a odgovorimo onome... kako se on vabi? Ma ono cetnicko skrabalo. Ono, bogoti, sto je aplaudiralo na Djilasovoj sahrani. Znas, ono sto je u Jevremovoj kuci godinama pralo pljate. Ono nas je, vele, napalo u Glasu Crnogorca. Njemu cemo odgovoriti, a Slavku necemo". "Ocemo, bogomi", kaze On. "Ne dozvoljavamo, jelde, da njegova bude zadnja?" "Ne, no da mu se izvinimo!", veli On. "Da se izvinimo sto smo mu rekli da mu ne zavidimo na koaliciji sa socevima i bojovicima?" "E, ja", veli On. "I priznamo da je ta koalicija bila sjajna sansa za Crnu Goru?" "E, ja", kaze On. "Majke ti, zar vjerujes da je, iz nacelnih razloga, htio uci u koaliciju sa cetnicima, pod uslovom da predaju svu vlast u njegove ruke? "E, ja", veli On. "Ali kakav je to demokrata koji hoce da 8% njegovih glasaca vladaju, a ostalih 92% glasaca da se pokriju usima i sute?" "To bi bilo za dobro Crne Gore, a trajalo bi svega 6 mjeseci", veli On. "U tom vremenu, Perovic bi uz podrsku cetnika demontirao Djukanovica, a uz podrsku Djukanovicevu demontirao cetnike! "Znaci, pripala bi mu slava Onoga koji je obrijao Ôzadnji brkŐ u Evropi, i slava Onoga koji je zajebo cetnike i raspisivanjem referenduma Crnoj Gori vratio samostalnost?" "E, ja!", kaze On. "Obruko si se kad si ga korio sto hoce u tu koaliciju". "Ali da mu nijesam nakitio pismo, pala bi ljaga na mene - zato sto sam cutao! A ja obraz ne dam ni za 100 Liberalnih saveza i 1000 Perovica. Jer drugo nista nemam. Za 56 godina zivota nijesam stekao nista, cak ni stan, a sjutra da me kucne drugi infarkt, ono dijete bi mi ostalo na ulici". A On ce: "Sta si nadrvio s tim obrazom, ko da ga niko drugi nema? Nije vazniji tvoj obraz od Crne Gore!" Ja - jes, on - nije. Ja opet - jes, on opet - nije. Onda planuh: "Nek Perovic brije brke cije hoce, ali ne s mojih ledja! Njemu je, uostalom, pod tim brcima bilo ko majci u srcu, a meni bogomi nije. On je, za vrijeme vladavine tih brka, bio sin funkcionera, a ja sin strijeljanog ibeovca. On je bio clan SK, a ja povampireni informbirovski duh”, kako rece Todo Kurtovic. I sad bi trebalo da ja pljunem na sebe zato sto se Perovicu prohtjelo da bude brico! I ne bi brijao crnogorske brade dugacke od Topole pa do Ravne gore, nego brke pod kojima mu nije nista falilo". "Izdajico!", veli on meni. "Izdajico Crne Gore!" Ja planuh: "Jesam! I otac mi je bio izdajica! I ja sam izdajica! I zao mi je sto nemam sina, da i on bude izdajica".  

A kad sam se ohladio, visoj instanci u meni proslijedio sam moj slucaj da ga ispita. I evo presude: "Zbog pokusaja da, u odsudnom istorijskom trenutku, razbije jedinstvo stranke, i time oslabi crnogorski blok, Marko Darinkin se iskljucuje iz LSCG". 

Preuzeto iz "Vijesti" od 01.6.2001.