Pismo Slavka Perovica, riznicara Liberalnog saveza CG knjizevniku Marku Vesovicu, doskorasnjeg pocasnog predsjednika LSCG    

 Dragi Marko,

nakon tvojega drugoga pisma nemam ti sta novoga reci. Na tvoje rijeci nemam komentara. Nije da sam ostao bez teksta, ali - ostaj mi zdravo. Nije tacno da ne mozes da vidis, nego neces da vidis, i to je pitanje odluke koju su donio. Sa ushicenjem sam citao “Moj svijete izgubljeni”. Prirodno je bilo ocekivati da ce Pisac, opet potpuno prirodno, biti sa nama. Prirodno je bilo ocekivati da Pisac razumije kako je obracanje “moralnim patuljcima”, koji se, inace, danas vade iz naftalina, u saglasju sa osnovnom ljekovitom melodijom stiva “Moj svijete izgubljeni”. Ali u Crnoj Gori prirodni zakoni ne vaze. Tu je o instinktima rijec. Instinkti, dragi moj Marko, caruju u Crnoj Gori svuda, a najmanje ih je kod nas liberala. Mrznja nikada nije stanovala u nasim srcima. Nas put svjedoci o tome, a moj zivotni posebno. U svakoj prilici, pa i ovoj u kojoj si osudio sami cin razgovora, liberali nijesu postupali licno, nego nacelno i za veliko dobro Crne Gore i svih njenih ljudi. I ja znam da ti to znas. Zasto se danas pravis da nijesi napisao ono sto si tek koliko jos juce napisao, ostace tvoj nerijeseni problem. Ne nikako moj. 

Slavko

28.5.2001.