Intervju: Dino Merlin 

(Objavljeno u Sabah-u New York * 6. Juna -13. Juna 2001 * Broj 181 * Godina IV

JA SAM BIO KOKUZ, I PJEVAO SAM VREMENA SU KOKUZNA... ...A SAD NISAM KOKUZ I PJEVAM MOJ JE ZIVOT ŠVICARSKA

·         Prije svega zelim Vam pozeljeti dobrodošlicu u ime citalaca SabaH-a. Mnogi širom Amerike imali su prilike da Vas vide i uzivaju u carima Vaše muzike a oni koji nisu, zadovoljicemo ovim intervjuom. Dok ste se spremali na turneju po Americi, šta ste ocekivali, a šta  Vas je iznenadilo?

Dino: Nisam ocekivao ovakavu recepciju, ovakav prijem, ovoliko puno publike, jer vec sam dva puta bio u Americi i mislio sam da su one prijašnje posjete, onako top, da je to najviše što se moglo okupiti, ali ova turneja je pokazala da se moze još više. Tako da sam jako, jako impresioniran i zadovoljan i posjetama i prijemom mojih pjesama kod publike i stvarno sam zahvalan svima i pomalo odgovoran prema tome.

·         Postoji nešto što je nas kao publiku iznenadilo, a to je da ste ovaj put na turneju poveli i dva prateca vokala. Mozete li nam reci nešto više o njima?

Dino: Pa uvijek se nekako trudim da ljudi koji su daleko, i koji su tako nekako specificni, a koji se odreduju prema meni i nose nekakav osmjeh i neku ljubav prema mojoj pjesmi, da i njima priredim ono što priredujem u domovini, dakle da to bude zaista jedan profesionalni pristup i da bude što je moguce više pribliznije. Tako da sam ove godine poveo sedam u ekipi, što je ja mislim bio i rekord da je neko došao u Ameriku sa sedmoclanim bendom i to je doprinijelo jednoj jako dobroj impresiji sve ove turneje, a što se tice moje Darije Hodnik, zene koja pijeva moje bek vokale, ona je inace jedna od najboljih bek vokala u ex-Jugoslaviji, ona je inace Travnicanka i zivi u Zagrebu. Ona je jedna velika umjetnica i drago mi je da su ljudi reagirali na nju, kao što su reagirali, jako dobro.

·         Uporedujuci turneju po Evropi i ovu u Americi recite nam razliku ako je ima, sem one u kilometrazi?

Dino: I ima i nema razlike, maloprije sam rekao da sam se trudio i trudim se da americkoj publici, dakle našim ljudima u Americi priredim isti onaj spektakl koji radim u Evropi, naravno u Evropi imam još dvije osobe koje su stalno s nama, a to su klavijaturista i saksfonista Adi Busuladzic i Ivana Premuzic djevojka koja nije mogla doci u Ameriku,  jer su zaista troškovi avionskih karata i ostalog uzasni, tako da smo morali samo malo redigovat tu ekipu, ali uvijek su iste impresije i u Evropi i Americi. Ovaj album "Sredinom" je naišao zaista na jedan nevjerovatan prijem i svugdje nam je zadovoljstvo svirati a u Americi malo više zato što su u ocima tih ljudi koji dodu na koncert vidim nešto drugo, vi ste zaista predaleko. Mi smo daleko jedni od drugih i onda rijede se vidamo a onda je impresija i ta ekspresija veca.

·         Na ovoj turneji, koje ste gradove obišli ovdje u Americi, i gdje je Vama bilo najljepše?

Dino: Radili smo osam koncerata, sedam koncerata u Americi i jedan u Kanadi. Ne mogu izdvojiti niti jedan koncert, mozda je uvijek u Chicago-u i New York-u pošto je najviše publike tu uvijek je malo onako zešce i impresivnije, ali svi su zaista koncerti prekrasni. U Torontu je koncert bio prekrasan, jer je prvi put u istoriji BiH jedan bosanski performer imao LIVE koncert preko interneta i bio direktno prenošen i mogao ga je vidjeti cijeli svijet.

·         Kako ste zadovoljni organizacijom turneje?

Dino: Jako sam zadovoljan, ovaku turneju je jako teško organizovati i zahvalan sam svima onima koji su pomogli u toj organizaciji, posebno Dijani Grot koja je vodila, da tako kazem, te konce iz St. Louisa i Mrkulic Mustafi - Mrkiju koji je ovdje u New York-u odradio najveci dio posla.

·         Vidite li nekoga iz mladie generacije koji je priblizno slican Vašem stilu ili imidzu.

Dino: Bosna je nepresušni izvor talenata, uvijek je nekako bila centar tog dijela svijeta i siguran sam da postoji par mladih ljudi koji ce na svoj nacin, svojim rukopisom postati nekada u buducnosti Dino Merlin i još bolji od toga, ako Bog da. Jako sam zadovoljan kako to rade Adi Lukovac, Nino Pršeš, Magbet, Punkt. Ima tu još par grupa koji su zaista na nivou i sutra ce ako Bog da preuzeti tu štafetu od mene.

·         Godine rata su iza nas. Dvorane su nerijetko pune kada gostuje pjevac ili pjevacica iz Hrvatske i Jugoslavije. Eto sada se govori i o koncertu Cece Velickovic. Kakva su Vaša gledišta na ovu neizbjeznu cinjenicu?

Dino: Ja nisam cuo ništa o tom koncertu Cece Velickovic, i ja najradije ne bih to komentarisao, jer ja nemam komentar za to.

·         Koncert na Koševu je obiljezio Vaš jubilej, da li ste dosad dozivjeli potpuni uspjeh ili predstoje godine koje ce tek pokazati Dinu u pravom usponu?

Dino: Od momenta kada sam prvi put iskoracio na binu trudio sam se da svakim svojim dijelom duše i tijela budem iskren prema onom šta radim i tako se to godinama skupljalo i da je došlo do Koševa i ja mislim da je to bilo neizbjezno. A samo Koševo je ustvari kruna moje karijere, jer ma šta se dalje u buducnosti dogadjalo mislim da je kruna svakog umjetnika da u svom gradu tamo gdje je rodjen, tamo gdje je svaki dan vidjen, hoda ulicama toga grada prakticno je neinteresantno po samoj definiciji toga, jer ako ja tebe gledam svaki dan ti si manje interesantna od osobe koju ne vidim po pet ili deset godina. Kad sam u takvoj konstalaciji uspio da skupim 80 000 ljudi na Koševu onda se moj san ostvario. Ma šta dalje da se u buducnosti dogadja Koševo ce mi ostati nešto što je bašika od svega i drugacije od svega.

·         Prije nekih 15-tak godina pjevali ste "vremena su kokuzna", ako su tada bila kokuzna. Šta mozete reci za ova današnja?

Dino: Sve je relativno u zivotu, sem Boga. Kada sam pjevao "vremena su kokuzna", iz tog svog micro svijeta sam crpio to. Ja sam bio kokuz. Ja sam pjevao, jer umjetnost uvijek crpi iz zivota. Svako onaj ko se bavi umjetnošcu on crpi iz zivota, lijepi akvareli ili ulja mrtve prirode su nastali tako, da covijek prvo postavi jabuke i kruške na sto prekriven bijelim stoljnjakom i tek onda ih crta. Tako i moje pijesme, ja sam bio kokuz i pjevo sam vremena su kokuzna, a sad nisam kokuz i pjevam "moj je zivot Švicarska".

·         Zivite na Alfakovcu, u kuci s pogledom na cijeli grad, kad izadjete u bašcu i pogledate na grad šta vidite? U kakvoj buducnosti vidite sebe i ovaj napaceni i još neoporavljeni grad?

Dino: Ja zbilja imam najljepši pogled na svijetu. Kad vidim Sarajevo to je drugaciji grad od svih koje sam prošao. Ima nešto, ima tu nešto što je jedan pametan covijek rekao kada je razlozio rijec Balkan (Bal i Kan) kao krv i med. Sarajevo je zivot. Sarajevo nije nikakva iluzija niti bilo kakva laz. Sarajevo podrazumjeva zivot i sa jedne i sa druge strane, toliko je tu bilo suza ali toliko i smijeha i velikih trenutaka da covijek, cini mi se nigdje ne moze tako intezivno prozivjeti svoj vijek kao što moze u Sarajevu. Mozda sam malo i subjektivan jer previše volim Sarajevo, ali to je moja impresija i u buducnosti ce Sarajevo, korak po korak postajati metropola u duhovnom smislu. Sarajevo je to vec i sad, ali svaki dan je sve više i više. Mi smo puno, puno ispred nekih drugih gradova, koji misle da su metropole. Sarajevo je jedna duhovna metropola, što je puno vaznije od ove druge materijalne.

·         Svima nam je poznato da ste veoma produhovljeni islamom i da ste se susreli na ovoj turneji s Vašim starim ahbabom Senadom ef. Agicem glavnim imamom Sjeverne Amerike. Mozete li nam za SabaH objasniti tu nevidljivu sponu izmedu religije i umjetnosti, i kako se to nadopunjuje jedno na drugo?

Dino: Spona religije i umjetnosti? Najocitiji dokaz postojanja Boga je umjetnost. Kad pogledaš malo, sva umjetnicka dijela, od pocetka kada je covijek poceo stvarati, najvidljiviji i najosjetljiviji dio je neizvijesnost i strah a to je pametnom covijeku jasna slika da onaj koji je zbilja intelektualno zreo ne moze hodati ovom ulicom bez respekta i straha od svog gospodara. Dakle, najocitiji dokaz postojanja Boga je umjetnost, jer mi mozemo sve napraviti novcem, ali nikada umjetnika. Umijetnika samo Bog moze napraviti. Postoje ljudi, ocevi koji svoju dijecu mogu dati na velike univerzitete, školovati ih da postanu veliki advokati, ekonomisti, inzinjeri da idu u svemir, ali nikada ne mozete odškolovati jednog Pikasa. Pikaso se rodi, ili Baha. On se rodi, on ne mora imati nikakvu formalnu naobrazbu, ne mora imati dana škole, muzicke ili likovne akademije. Nema te škole u kojoj moze Dostojevski nauciti kako da napiše svoje remek dijelo. Postojanje umjetnosti je direktan dokaz postojanja Boga.

Što se tice Senada ef. Agica, mi se poznajemo iz dijetinstva i to je onako jedan vrlo drag covjek, i to je covjek, da tako kazem, koji u svakoj svojoj pori vidljivo cak i svojom pojavom priznaje Allaha za svoga gospodara, a to je najvece bogastvo koje covijek moze imati. 

·         Da li spremate nešto novo i hoce li uskoro biti novog albuma?

Dino: Ne, ja sam hvala Bogu od danas na odmoru par mijeseci i onda cu se malo srediti, napraviti neku inventuru, srediti utiske i tako dalje. Najesen cu mozda raditi neke pjesme, imam nekih skica, ali još dugo necu izdati plocu jer ne bi bilo dobro da to bude tako cesto i treba se puno kondezovat u meni. Dakle tog filinga i osjecaja. Trebam naci sad neku novu krunu.

·         Mozemo li Vas ponovo ocekivati u USA u neko dogledno vrijeme?

Dino: Pa necu skoro dolaziti u Ameriku, zato što sam bio i prošle i ove godine tako da se mora napraviti jedna duza pauza i inace u buducnosti u slijedecih par godina cu smanjiti intezitet koncerata, ni pjesama, zato jer zelim da se malo odmorim.

·         Da li je to znak da je kraj Vaših derneka na otvorenoj sceni?

Dino: Nije, i ne bi to nazvao dernecima, jer ja se uvijek nekako trudim da moj zivot i moja muzika ne bude samo privolna, besciljna zabava uvijek se trudim da ipak tu bude i neceg što bi moglo biti edukativno i poucno, neka simbolika i neki znak mladim ljudima. Ne mislim još prestajati baviti se ovim, ali to se nikada ne zna. Jednostavno, ja pustim tu vodu neka tece pa da li ce me ta voda odvesti u neki vir, govorim ovaj stvaralacki, ili cu otici u mirno jezero, nije problem ni jedno ni drugo.

·         I za kraj, dva kratka pitanja, tacnije prognoza. 2 juni Ovijedo, Španija - BiH i 16 juni finale Kupa BiH vijeciti derbi Sarajevo-zeljo, šta mislite o tome?

Dino: Pa znaš šta, prestao sam intezivno pratiti fudbal, onako kao što sam to nekada pratio. Zato što me nerviraju ovi što imaju 22 kluba u BiH Ligi, mozeš zamisliti, a ono Španija 18 ili Njemacka 18, dakle mi ono nekada tako pretjerujemo da se iznerviram.

A što se tice Sarajeva - zelje ja sam ti neizljecivi vatreni navijac Sarajeva, pa i kad ispada iz Lige ja navijam za Sarajevo. Što se tice Španije i BiH zelim od sveg srca da razvalimo Španiju.

·         Zelite li poruciti nešto našim vjernim citaocima u Americi i Kanadi?

Dino: Svidja mi se naziv vašeg lista, i hvala Bogu da postoji, jer danas se za BiH bori radom. Dakle, sve te individualne energije pretvaramo u naša dijela, i suviše je bilo rijeci. Nas kao ljude više ne trebaju da diktiraju rijeci, samo djela. Napravili ste dobru novinu, i za Bosnu i Hercegovinu a i za sebe ako to ne napravite uzalud su sve rijeci. zelim da porucim svim mladim ljudima da, ma gdje bili, u bilo kojem dijelu svijeta zivjeli i radili, neka rade svoje poslove onako kako Bog zapovijeda. Dakle, korektno da budu najbolji u tome i na taj nacin su korisni sebi i na opštu korist.