|
Intervju:
Dino Merlin (Objavljeno
u Sabah-u New
York * 6. Juna -13. Juna 2001 * Broj 181 * Godina IV JA SAM BIO KOKUZ, I PJEVAO
SAM VREMENA SU KOKUZNA... ...A SAD NISAM KOKUZ I PJEVAM MOJ JE ZIVOT ŠVICARSKA ·
Prije svega zelim Vam
pozeljeti dobrodošlicu u ime citalaca SabaH-a. Mnogi širom Amerike
imali su prilike da Vas vide i uzivaju u carima Vaše muzike a oni koji
nisu, zadovoljicemo ovim intervjuom. Dok ste se spremali na turneju po
Americi, šta ste ocekivali, a šta Vas je iznenadilo? Dino: Nisam ocekivao ovakavu
recepciju, ovakav prijem, ovoliko puno publike, jer vec sam dva puta bio
u Americi i mislio sam da su one prijašnje posjete, onako top, da je to
najviše što se moglo okupiti, ali ova turneja je pokazala da se moze
još više. Tako da sam jako, jako impresioniran i zadovoljan i
posjetama i prijemom mojih pjesama kod publike i stvarno sam zahvalan
svima i pomalo odgovoran prema tome. ·
Postoji nešto što je nas
kao publiku iznenadilo, a to je da ste ovaj put na turneju poveli i dva
prateca vokala. Mozete li nam reci nešto više o njima? Dino: Pa uvijek se nekako
trudim da ljudi koji su daleko, i koji su tako nekako specificni, a koji
se odreduju prema meni i nose nekakav osmjeh i neku ljubav prema mojoj
pjesmi, da i njima priredim ono što priredujem u domovini, dakle da to
bude zaista jedan profesionalni pristup i da bude što je moguce više
pribliznije. Tako da sam ove godine poveo sedam u ekipi, što je ja
mislim bio i rekord da je neko došao u Ameriku sa sedmoclanim bendom i
to je doprinijelo jednoj jako dobroj impresiji sve ove turneje, a što
se tice moje Darije Hodnik, zene koja pijeva moje bek vokale, ona je
inace jedna od najboljih bek vokala u ex-Jugoslaviji, ona je inace
Travnicanka i zivi u Zagrebu. Ona je jedna velika umjetnica i drago mi
je da su ljudi reagirali na nju, kao što su reagirali, jako dobro. ·
Uporedujuci turneju po
Evropi i ovu u Americi recite nam razliku ako je ima, sem one u
kilometrazi? Dino: I ima i nema razlike,
maloprije sam rekao da sam se trudio i trudim se da americkoj publici,
dakle našim ljudima u Americi priredim isti onaj spektakl koji radim u
Evropi, naravno u Evropi imam još dvije osobe koje su stalno s nama, a
to su klavijaturista i saksfonista Adi Busuladzic i Ivana Premuzic
djevojka koja nije mogla doci u Ameriku, jer su zaista troškovi
avionskih karata i ostalog uzasni, tako da smo morali samo malo
redigovat tu ekipu, ali uvijek su iste impresije i u Evropi i Americi.
Ovaj album "Sredinom" je naišao zaista na jedan nevjerovatan
prijem i svugdje nam je zadovoljstvo svirati a u Americi malo više zato
što su u ocima tih ljudi koji dodu na koncert vidim nešto drugo, vi
ste zaista predaleko. Mi smo daleko jedni od drugih i onda rijede se
vidamo a onda je impresija i ta ekspresija veca. ·
Na ovoj turneji, koje ste
gradove obišli ovdje u Americi, i gdje je Vama bilo najljepše? Dino: Radili smo osam
koncerata, sedam koncerata u Americi i jedan u Kanadi. Ne mogu izdvojiti
niti jedan koncert, mozda je uvijek u Chicago-u i New York-u pošto je
najviše publike tu uvijek je malo onako zešce i impresivnije, ali svi
su zaista koncerti prekrasni. U Torontu je koncert bio prekrasan, jer je
prvi put u istoriji BiH jedan bosanski performer imao LIVE koncert preko
interneta i bio direktno prenošen i mogao ga je vidjeti cijeli svijet. ·
Kako ste zadovoljni
organizacijom turneje? Dino: Jako sam zadovoljan,
ovaku turneju je jako teško organizovati i zahvalan sam svima onima
koji su pomogli u toj organizaciji, posebno Dijani Grot koja je vodila,
da tako kazem, te konce iz St. Louisa i Mrkulic Mustafi - Mrkiju koji je
ovdje u New York-u odradio najveci dio posla. ·
Vidite li nekoga iz mladie
generacije koji je priblizno slican Vašem stilu ili imidzu. Dino: Bosna je nepresušni
izvor talenata, uvijek je nekako bila centar tog dijela svijeta i
siguran sam da postoji par mladih ljudi koji ce na svoj nacin, svojim
rukopisom postati nekada u buducnosti Dino Merlin i još bolji od toga,
ako Bog da. Jako sam zadovoljan kako to rade Adi Lukovac, Nino Pršeš,
Magbet, Punkt. Ima tu još par grupa koji su zaista na nivou i sutra ce
ako Bog da preuzeti tu štafetu od mene. ·
Godine rata su iza nas.
Dvorane su nerijetko pune kada gostuje pjevac ili pjevacica iz Hrvatske
i Jugoslavije. Eto sada se govori i o koncertu Cece Velickovic. Kakva su
Vaša gledišta na ovu neizbjeznu cinjenicu? Dino: Ja nisam cuo ništa o
tom koncertu Cece Velickovic, i ja najradije ne bih to komentarisao, jer
ja nemam komentar za to. ·
Koncert na Koševu je
obiljezio Vaš jubilej, da li ste dosad dozivjeli potpuni uspjeh ili
predstoje godine koje ce tek pokazati Dinu u pravom usponu? Dino: Od momenta kada sam
prvi put iskoracio na binu trudio sam se da svakim svojim dijelom duše
i tijela budem iskren prema onom šta radim i tako se to godinama
skupljalo i da je došlo do Koševa i ja mislim da je to bilo neizbjezno.
A samo Koševo je ustvari kruna moje karijere, jer ma šta se dalje u
buducnosti dogadjalo mislim da je kruna svakog umjetnika da u svom gradu
tamo gdje je rodjen, tamo gdje je svaki dan vidjen, hoda ulicama toga
grada prakticno je neinteresantno po samoj definiciji toga, jer ako ja
tebe gledam svaki dan ti si manje interesantna od osobe koju ne vidim po
pet ili deset godina. Kad sam u takvoj konstalaciji uspio da skupim 80
000 ljudi na Koševu onda se moj san ostvario. Ma šta dalje da se u
buducnosti dogadja Koševo ce mi ostati nešto što je bašika od svega
i drugacije od svega. ·
Prije nekih 15-tak godina
pjevali ste "vremena su kokuzna", ako su tada bila kokuzna. Šta
mozete reci za ova današnja? Dino: Sve je relativno u
zivotu, sem Boga. Kada sam pjevao "vremena su kokuzna", iz tog
svog micro svijeta sam crpio to. Ja sam bio kokuz. Ja sam pjevao, jer
umjetnost uvijek crpi iz zivota. Svako onaj ko se bavi umjetnošcu on
crpi iz zivota, lijepi akvareli ili ulja mrtve prirode su nastali tako,
da covijek prvo postavi jabuke i kruške na sto prekriven bijelim
stoljnjakom i tek onda ih crta. Tako i moje pijesme, ja sam bio kokuz i
pjevo sam vremena su kokuzna, a sad nisam kokuz i pjevam "moj je
zivot Švicarska". ·
Zivite na Alfakovcu, u kuci
s pogledom na cijeli grad, kad izadjete u bašcu i pogledate na grad šta
vidite? U kakvoj buducnosti vidite sebe i ovaj napaceni i još
neoporavljeni grad? Dino: Ja zbilja imam najljepši
pogled na svijetu. Kad vidim Sarajevo to je drugaciji grad od svih koje
sam prošao. Ima nešto, ima tu nešto što je jedan pametan covijek
rekao kada je razlozio rijec Balkan (Bal i Kan) kao krv i med. Sarajevo
je zivot. Sarajevo nije nikakva iluzija niti bilo kakva laz. Sarajevo
podrazumjeva zivot i sa jedne i sa druge strane, toliko je tu bilo suza
ali toliko i smijeha i velikih trenutaka da covijek, cini mi se nigdje
ne moze tako intezivno prozivjeti svoj vijek kao što moze u Sarajevu.
Mozda sam malo i subjektivan jer previše volim Sarajevo, ali to je moja
impresija i u buducnosti ce Sarajevo, korak po korak postajati metropola
u duhovnom smislu. Sarajevo je to vec i sad, ali svaki dan je sve više
i više. Mi smo puno, puno ispred nekih drugih gradova, koji misle da su
metropole. Sarajevo je jedna duhovna metropola, što je puno vaznije od
ove druge materijalne. ·
Svima nam je poznato da ste
veoma produhovljeni islamom i da ste se susreli na ovoj turneji s Vašim
starim ahbabom Senadom ef. Agicem glavnim imamom Sjeverne Amerike.
Mozete li nam za SabaH objasniti tu nevidljivu sponu izmedu religije i
umjetnosti, i kako se to nadopunjuje jedno na drugo? Dino: Spona religije i
umjetnosti? Najocitiji dokaz postojanja Boga je umjetnost. Kad pogledaš
malo, sva umjetnicka dijela, od pocetka kada je covijek poceo stvarati,
najvidljiviji i najosjetljiviji dio je neizvijesnost i strah a to je
pametnom covijeku jasna slika da onaj koji je zbilja intelektualno zreo
ne moze hodati ovom ulicom bez respekta i straha od svog gospodara.
Dakle, najocitiji dokaz postojanja Boga je umjetnost, jer mi mozemo sve
napraviti novcem, ali nikada umjetnika. Umijetnika samo Bog moze
napraviti. Postoje ljudi, ocevi koji svoju dijecu mogu dati na velike
univerzitete, školovati ih da postanu veliki advokati, ekonomisti,
inzinjeri da idu u svemir, ali nikada ne mozete odškolovati jednog
Pikasa. Pikaso se rodi, ili Baha. On se rodi, on ne mora imati nikakvu
formalnu naobrazbu, ne mora imati dana škole, muzicke ili likovne
akademije. Nema te škole u kojoj moze Dostojevski nauciti kako da napiše
svoje remek dijelo. Postojanje umjetnosti je direktan dokaz postojanja
Boga. Što se tice Senada ef.
Agica, mi se poznajemo iz dijetinstva i to je onako jedan vrlo drag
covjek, i to je covjek, da tako kazem, koji u svakoj svojoj pori
vidljivo cak i svojom pojavom priznaje Allaha za svoga gospodara, a to
je najvece bogastvo koje covijek moze imati. ·
Da li spremate nešto novo i
hoce li uskoro biti novog albuma? Dino: Ne, ja sam hvala Bogu
od danas na odmoru par mijeseci i onda cu se malo srediti, napraviti
neku inventuru, srediti utiske i tako dalje. Najesen cu mozda raditi
neke pjesme, imam nekih skica, ali još dugo necu izdati plocu jer ne bi
bilo dobro da to bude tako cesto i treba se puno kondezovat u meni.
Dakle tog filinga i osjecaja. Trebam naci sad neku novu krunu. ·
Mozemo li Vas ponovo
ocekivati u USA u neko dogledno vrijeme? Dino: Pa necu skoro dolaziti
u Ameriku, zato što sam bio i prošle i ove godine tako da se mora
napraviti jedna duza pauza i inace u buducnosti u slijedecih par godina
cu smanjiti intezitet koncerata, ni pjesama, zato jer zelim da se malo
odmorim. ·
Da li je to znak da je kraj
Vaših derneka na otvorenoj sceni? Dino: Nije, i ne bi to
nazvao dernecima, jer ja se uvijek nekako trudim da moj zivot i moja
muzika ne bude samo privolna, besciljna zabava uvijek se trudim da ipak
tu bude i neceg što bi moglo biti edukativno i poucno, neka simbolika i
neki znak mladim ljudima. Ne mislim još prestajati baviti se ovim, ali
to se nikada ne zna. Jednostavno, ja pustim tu vodu neka tece pa da li
ce me ta voda odvesti u neki vir, govorim ovaj stvaralacki, ili cu otici
u mirno jezero, nije problem ni jedno ni drugo. ·
I za kraj, dva kratka
pitanja, tacnije prognoza. 2 juni Ovijedo, Španija - BiH i 16 juni
finale Kupa BiH vijeciti derbi Sarajevo-zeljo, šta mislite o tome? Dino: Pa znaš šta, prestao
sam intezivno pratiti fudbal, onako kao što sam to nekada pratio. Zato
što me nerviraju ovi što imaju 22 kluba u BiH Ligi, mozeš zamisliti,
a ono Španija 18 ili Njemacka 18, dakle mi ono nekada tako pretjerujemo
da se iznerviram. A što se tice Sarajeva -
zelje ja sam ti neizljecivi vatreni navijac Sarajeva, pa i kad ispada iz
Lige ja navijam za Sarajevo. Što se tice Španije i BiH zelim od sveg
srca da razvalimo Španiju. ·
Zelite li poruciti nešto našim
vjernim citaocima u Americi i Kanadi? Dino: Svidja mi se naziv vašeg
lista, i hvala Bogu da postoji, jer danas se za BiH bori radom. Dakle,
sve te individualne energije pretvaramo u naša dijela, i suviše je
bilo rijeci. Nas kao ljude više ne trebaju da diktiraju rijeci, samo
djela. Napravili ste dobru novinu, i za Bosnu i Hercegovinu a i za sebe
ako to ne napravite uzalud su sve rijeci. zelim da porucim svim mladim
ljudima da, ma gdje bili, u bilo kojem dijelu svijeta zivjeli i radili,
neka rade svoje poslove onako kako Bog zapovijeda. Dakle, korektno da
budu najbolji u tome i na taj nacin su korisni sebi i na opštu korist. |
|
|