U
New York-u od 26-28. maja t.g. odrzani VI susreti
i II kongres Bosnjaka
Sjeverne
Amerike i Kanade
(analiticki
izvjestaj)
Pise:
Esad R. KRCIC
Danas, uprkos moci tehnike i automatike, nije jednostavno organizirati
jedan skup u Sarajevu ili Novom Pazaru i to od sudionika iz istog grada, a kamo
li na jednoj vodecoj svjetskoj metrapoli, gdje je veoma tesko danas naci
parking, a kamo li okupiti rastrkane Bosnjake iz citavog svijeta.To je bila
jedinstvena prilika da se sretnu i razgovaraju porodice i prijatelji koji se
nisu vidjeli od vremena agresije na BiH, zbog cega su se Bosnjaci raselili po
svijetu. No, i na tim daljinama oni nastoje, preko institucija, da prikupljaju
bazu podataka i da povezuju Bosnjake, kako u domovini tako i na svim drugim
meridijanima.Svakako, kada bi detaljno pristupili analizi i prezentiranju
Kongresa i susreta Bosnjaka neophodno bi nam
bilo prostora jednog casopisa, revije ili knjige. No, radi ilustracije
dogadjanja ove manifestacije akcente cemo staviti na najinteresantnije detalje.
Doajen bosnjacke kulture u egzilu Adil-beg
Zulfikarpasic (Cirih-Sarajevo), se u svojoj nadahnutoj besjedi
posebno se osvrnuo na utemeljenje Bosnjasckog instituta u Cirihu i od nedavno u
Sarajevu. Zatim, je govorio o Bosnjacima svoje generacije koje je rezim bivse
komunisticke Jugoslavije rasturio po Evropi i uopce po svijetu.Prema njemu,
ovogodisnji Kongres ima posebnu tezinu i odgovoirnost, jer u domovini se
nastoji vrsiti zavrsni cin zlocina protjerivanja Bosnjaka iz njihove domovine (ovaj
put u reziji medjunarodne zajednice) predlaganjem zakona o zabrani dvojnog
drzavljanstva sa kojima BiH nema specijalne veze. Posto specijalne veze sa
svojim maticama mogu imati samoi
bosanski Srbi i Hrvati, a Bosnjaci rasuti diljem svijeta bi tako definitivno
izgubili domovinu a BiH bi prepustena glasackom hiru i sumornoj politickoj
buducnosti diktiranoj sa fasistickim programima nacionalistickih srskih i
hrvaskih stranaka, ciji konacni cilj je definitivno zavrsiti postojanje BiH kao
samostalne i nezavisne drzave. On je naglasio da u nasoj domovini BiH postoje
ozbiljni problkemi, jer ne biramo prave ljude koji bi znali voditi zemlju, zbog
toga i drugih cinjenica, na putu smo da postanemo nacija izbjeglica.. Medjutim,
ima nade. Nije unisten potencijal u ljudima i nada je zadnja koja umire. Ne
dozvolimo da nam umre nada- naglasio je Zulfikarpasic, koji se uprkos teretom
godina, izuzetno drzao i sa velkikom koncentracijom zborio obracajuci se
bisnjackjim kongresmenima. Pokusajmo da povijemo nadu, nastavio je dalje ovaj
liberalni bosnjacki intelektualac. To je put da probudimo strucne kvalitete.
Skoro u isto vrijeme, kada se otvarao i Institut u Sarajevu ja sam 24. maja., ja
sam odlucio doci na ovaj Kongres Bosnjaka, premo Ciriha u New York. Nije to za
mene, u oviom godinama, bas jednostavno. Ta cinjenica sama po sebi pokazuje da
sam ja to uzeo vrlo ozbiljno i htio sam i time pokazati, mada sam imao jos i
velike poslove u Sarajevu, da time dajem veliku vaznost. Ja sam zaista i uvjeren
da ce ovaj Kongres uspjeti i da je
Kongres jedna velika stvar i jedan ozbiljan pokusaj, a slabosti, koje su
prtateca pojava i koje su prisutne u startu ne smijemo zanemarivati ni zatvarati
oci pred njima. To su sve normalni siptomi koji se pojavljuju, koje ne smijemo
zanemarivati, niti zatvrati oci pred njima. Dakle, ja imam pozitivno gledanje na
ovaj Kongres i uv jeren sam na njegovo sirenje. Bio sam slobodan da vam
otvoreno istaknem i kazem neka moja misljenja. Nemojte to uzeti kao neku
moju zlonamjernost i kritiku, nego uzmite kao jedno prijateljsko upozorenje
covjeka koji je io sam bio uvijek politicki i drustveno aktivan kao javni radnik
u emigraciji i koji je sam imao te probleme koji sada stoje pred vama. Zato vas
ja upozoravam iako nosim dobre dojmove sa ovog Kongresa nosim takodjer radosnu
vijest koju cu prenijeti svim mojim prijateljima u zemlji i da ste naporavili
pravu stvar.
U kriticki intoniranom izlaganmju, Zulfikarpasic je precizirao da je
najveca rana upravo moralni pad kod
pojedinih ljudi koji zive bez sudova, bez uvjerenja, bez perspektive. To je
najveci pad. Jer, ljudi su izgubili cast, vjeru, nadu i uopce izgubili su
povjerenje- zato je nuzna potreba organiziranja ovakvih skupova i manifgestacija
kako bi se ljudi upoznavali i stekli jedno novo iuskustvo - naglasio je veliki
bosnjacki vakif.
Mr.
Husein Zivalj, ambasador Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim
nacijama, se u svojem izlaganju skoncentrirao
prvenstveno na razvoij, probleme i perspektive
vanjske politike drzave
Bosne i Hercegovine, s posebnmim osvrtom na neke zadatke i prioritete bosnjacke
dijaspore. U tom kontekstu on je nglasio da Bosnjaci ne smiju dopustiti da se
najistaknutiji bosnjacki politicari i intelektualci sklanjaju sa danasnje
bosanske politicke scene.Dalje, ambasador
Zivalj je sudionike Kongresa upoznao sa kotiranjem BiH u UN-a, kao i sa
najnoivijim informacijama koje prate provodbu Dejtonskog sporazuma. Zivalj je
podvukao znacaj daljeg medjunarodnog prisustva u Bosni i Hercegovini i izrazio
punu i bezrezervnu podrsku usvajanjem rezolucije kojom bi se mandat produzio jos
na godinu dana. Do tog vremena, u cilju bezbijednog i sigurnog povratka
izbjeglica, kao rezultat konacnog obnavljanja demokracije, stabilne i odrzive
Bosne i Hercegovine, mi smatramo da je medjunarodna prisutnost u BiH - posebno
prisutnost USA - neophodna. Iz toga razloga mi u potpunosti i snazno podrtzavamo
usvajanje foirmnulisane rezolucije na temelju koje ce Savjet bezbjednosti
odluciti o produzenju mandata UNMIBH i SFOR-a.- naglasio je, izmedju ostalog,
ambasadoir mr. H. Zivalj.
Mladi sarajevski filozof i teozof, prof.
dr. Enes Karic (Sarajevo), koji se kongresu obratio i u svojstvu
licnog izaslanika reis-ul-eme dr. Mustafe Cerica, nadahnuto je govorio o
fenomenu univerzalnog i lokalnog u islamu na Istoku i Zapadu. Njegovo istupanje
je imalo cisto intelektualnu dimenziju. Prema njegovom uvjerenju islam se
zapazeno siri na Zapadu upravo zahvaljujuci svojij unuverzalnosti i
prevladavanju tradicionalnog fenomena lokalizma (koji u mnogome gusi ne samo
islamsku vec i bosnjacku kulturu, a sto se posebnmo odnosi na uskogrudost i
nerazumijevanje nekih grupacija iz Sandzaka, odnosno konkretnije iz lokaliteta
Plava i Gusinja, ciji mjestani su u posljednje tri decenije zapazeno emigrirali
u Ameriku i posebno se nastanili u New York-u ). Profesor E. Karic je naglasio
da samo zatvaranje u lokalne osobenosti moze da naskodi u razvoju licnosti ,
posebno u recepciji univerzalnih principa znanja , a posebno u sirenju vjere
islama.no, prof. Karic je naso prostora da istakne i kritku zapadnog odnosa
prema muslimanima iznoseci analizu tih poredrasuda prema islamskom univerzalnom
zivljenju. On je dodao da muslimani nemaju organizovan svoj islamski Zapad, a
zatim podvukao potrebu organiziranja kongresa muslimana zapadnih zemalja na
kojima treba da sudjeluju i muislimani sa Balkana, odnosno Bosne i Hecegovine.
Prema njemu, muslimani moraju prihvatiti zapadno obrazovanje, na taj nacin da bi
bili svjesni vjerskog identiteta- istakao je prof. Karic.
Bosnjacki historicar, prof.
dr. Smail Cekic (Sarajevo), koji je ujedno i direktor Znanstvenog
instituta za istrazivanje ratnih zlocina, u svoj serijoznom i racionalnom
referatu posebno se osvrnuo na stanje u Bosni i Bosnjacima danas. On je izmedju
ostalog skrenuo paznju, na nekoliko bitnih komponenti koje se odnose na: na
velikosrpski drzavni fasisticki projekt okupacije i istrjebljenja nesrpskiuh
naroda. Zatim, Bosna, koju cine tri konstitutivna naroda, dva od ta tri naroda
su stali na strani svojih maticnih zemalja Srbije i Hrvatske. Na taj nacin,
Bosnjacima je jedino ostalo, a sto im je i poslo za rukom da obrane svoju
domovinu Bosnu i Hercegovinu, jer duge i nemaju.Cekiceve misli su propracene
odobravanjem prisutnih, na nacin koji dolikuje ovom elitnom bosnjackom skupu.
Sada, kada ulazimo u sestu godinu od Dejtona i zavrsetka rata, naglasio jer prof.
S. Cekic, preostaje borba da se
odbrani cjelovita Bosna i Hercegovina, kao i da se sacuva slobodni zivot svih
gradjana u njoj koji je dozivljavaju kao svoju zemlju. Na kraju, prof. Cekic je
istakao - da bez drzave Bosne i Hercegovine, Bosnjaci, ne samo u BiH, vec i u
Sandzaku, drzavama bivse Jugoslavije i uopce u svijetu- ne mogu opstati. Zato
Bosnu i Hercegovinu svim bicem, ma gdje smo, moramo sacuvati. Tu nema
alternative- zavrsio je prof. S. Cekic.
Filozof, prof.
dr. Sefket Krcic, predsjednik Matice Bosnjaka Sandzaka (Novi
Pazar),je u maniru kritickog pisca elaborirao je relevantnim parametrima sudbinu
bosnjackog intelektualca i bosnjacke
inteligencije i njihove obespravljenosti u dijaspori. On je naglasio da je zbog
minule agresije na BiH i citave ratne presije, koja nije zaobislja ni Sandzak,
danas Amerika i New York su Bosnjacima iz
Sandzaka su blizi od Bosne i Sarajeva. Uspostavljene su nove granice i poruseni
mnogi mostovi medju narodima i ljudima. Sta vise, takva entropija prijeti i
unutar bosnjackog korpusa.U elaboiraciji ove teme dr. S. Krcic, polazi od
poznbate Sartrove premise, da intelektualac, po prirodi svog posla i djelovanja
ima mandat, da javno istupa u ime v;lastitog naroda. Docim drugi, oput
zastupnika / parlamentaraca - za tu poziciju se moraju izboriti na javnim ,
slobodnim i demokratskim izborima. Dr. Krcic je argumentovano prezentiorao
brojnemontirane sudske procese intelektualcima, pocev od Sarajeva (l983), do
procesa u Sandzaku (l992-2ooo), koji su imali cisto politicku dimenziju. Polozaj
bosnjackog intelektualca u dijaspori, posebno u Sandzaku, je ispod svakog
normalnog minimuma, upravo zato sto se bosnjacima, kao autohtonom manjinskom
narodu na ovim prostorima, osporavaju, cak, kulturna i nacionalna prava, od
kojih i pravo na nacionalno ime Bosnjak. u to negiranje najvise je upregnut
neofasisticki crnogoirski establisment. Dr. Krcic se kriticki osvrnuo na pasivno
drzanje mnoigih intelektualaca, a posebno cinovnika, koji svoje rezimsko
hizmecarstvo prasvdaju sutnjom i zatvaranjem ociju pred rijekom karavana ljudi
koji svakodnevno odlaze iz Sandzaka. Zato Kongres treba dici glas za
zaustavljanje iseljavanja Bosnjaka sa Balkana, kao i da se zastite ljudska prava
ovog nezasticenog naroda.Pored toga, prof. Krcic se zalozio da se formira
Fondacija za objavljivanje djela i projekata bosnjackih pisaca koji zive
u dijaspori, posebno u Sandzaku gdje je potrebno pospjesiti kulturni rad, kako
bi se mogli ocekivati bolji rezultati na buducim parlkamentarnim izborima. Jer,
Bosnjaci su u Crnoj Gori, bez obzira sto imaju izmedju l7 - 23 procentualni
odnos stanovnistva ostali bez autenticnih poredstavnika u Parlamentu. zog takvog
stanje potrebno je da se u novom Pazaru odrzi do jeseni Kongres Bosnjaka, cije
organiziranje bi pomogla bosnjacka dijaspora, jer maticna drzava jos nije u
mogucnosti- naglasio je dr. S. Krcic.
Posebno je bila nadahnuta diskusija glumca Emira
Hadzihafizbegovica, u duhu izvodjenja monodrame, koji je zboirio
o paradoksu gubitka kolektivnog pamcenja kod Bosnjaka. On je naglasio - bosnjaci
odlicno prepoznaju problem ali ga rjesavaju strategijom minder politike iz
spavace sobe.Ima jedna sitnica koja kaze da je covjek bez domovine, covjek bez
psihologije i gotovo je nesuvislo elaborirati bilostu odgovora na temu domovine.
Zemlja je nesto za sta je covjek ne samo vezan fizicki nego i duhovno, dakle,
vodjen tom porukom, da je covjek bez domovine, covjek bez psihologije zapravo
odasiljem jednu poruku: biti Bosnjak dolje u Zavidovicima, Tuzli, Travniku,
Bihacu ... nije nikakva privilegija u odnoisu na Bosnjaka ovdje u New York-u,
Vankuveru , Dallasu itd. Ja cesto izlazim van BiH i prvo sto kazem u kontaktu sa
nasim ljudima je da se ne smiju ni jednog trenutka osjecati drugorazrednim
Bosancima ili Bosnjacima, jer svaki od nas bilo gdje da se nalazi je podjednako
vazan za nasu drzavu Bosnu i Hercegovinu. Bosnjaka nema puno. Mi smo mali narod,
ponosan na svoju domovinu i porijeklo i zbog toga mislim
da je osjecaj domovine kao tla na kojem se cvrsto stoji podjednako vazan
kako Bosnjacima u Bosni tako i onima vani.
Da bi se stvar radikalno promijenila
potrebno je stvoriti jedan novi val optimizma u rijesenosti da se nema
sto vise cekati, da je ovo zadnja preilika za prestanak gubitka kolektivnog
pamcenja- naglasio je glumac i mladi profesor glume iz Tuzle E. Hazihafizbegovic.
Bosanski konzul, Asim
Cemalovic, cije se pojavljivanje propratilo znacima simpatije i
odusevljenja (jer uskoro napusta ovu funkciju) je, moglo bi se reci,
najemocionalnije istupio pred kongresom Bosnjaka. On se u svojoj duzoj diskusiji
osvrnuo na svoj angazman i na sve probleme koji su pratili Bosnjake u Americi.
Uz to on je nesebicno pruzio niz interesantnih infoirmacija i upustava koje mogu
biti od znacaja za sve Bosnjake koji zive u amarici i u drugim drzavama.Na kraju,
zalicu samo ako na moje mjesto za konzula ne dodje Bosnjak, ali to je van
mojih nadlijeznosti - istako je Cemalovic.
Rasid
Niuhanovic, jedan od organizatora je misljenja da ce svi
prijedlozi sa ovoigoidisnjih susreta biti odstampani u posebnom Zboirniku radova,
u kojem ce biti objelodaljene dalje smjernice rada Kongresa i susreta Bosnjaka u
Sjevernoj Americi.
Prof.
Dzemail Hot, clan UO Kongresa i jedan od organizatora, se posebno
osvrnuo na probleme u vezi organiziranje bosnjacke dijspore. On se zalozio da
sve organizacije medjusobno suradjuju, kao i pozvao sve pisane i elektronske
medije da daju doprinos objednjivanju bosnjackog duha u interesu opstanka nasee
maticne domovine Bosne i Hercegovine. On je naglasio da ce se svim prijedlozima,
koji su se ovdje culi dati odgovarajuca paznja i da cemo raditi sloznpo i
bratski u interesu emancipacije Bosnjaka u cjelosti.
Bajram
ef. Mulic, imam Ali-pasiune dzamije u Astoriji, i ujedno
predsjednik Organizavcionog odbora ovih susreta
Bosnjaka je posebno predstavio dzemat Ali-pasine dzamije, a zatim
otvoreno i kriticki govorio o problemima emancipacije Bosnjaka, posebno iz
mjesta Plava i Gusinja, medju kojima postoji vise podjela sto svjedoci da i
ovdje u Americi crnogorske vlasti uplicu svoje pogane prste, pod uticajem svoje
ideologije iz genoicidnog "Gorskog vijenca" kojima napajaju mrznjom
generacije ( kao sto su trivijalni stihovi "rice odza na ravno Cetinje
(...) zaudara zemlja Mu’amedom..."), cime su inspirirali okupatpore Bosne
i Hercegovine i vrsili nevidjeni genicid
nad Bosnjacima.
U raspravi su dalje sudjelovali: Sulejman
Sulejmanagic, Esad R. Krcic, Hamdija Todorovac,
Senad Sahmanovic, Saban Trlo i drugi.
Islamska
konvencija
Bila je to porekrasna vecer jednog posebnog ibadeta, koja jesvojom
osobenoscu -prepuna duha iz islamske tradicije, a uprilicena je u povodu mevluda,
rodjenja posljednjeg Bozjeg poslanika Muhameda a.s.tom prilikom je naglaseno da
je misao Muhameda a.s. duboiko uktvljena u kulturu i vjeru Bosnjaka.Pravi
primjer islamske kulture i vjere ogleda se u osobenoj toleranciji, koja je
jedinstven fenomen u odnosu na
druge kulture.
Imami, kao vjeroucitelji, su svakako veoma vazan faktor u razvoju i
objednjivanju bosnjacke dijaspore na principima islama i tradicionalnih
bosnjackih adeta. Iz dana u dan se javljaju novi dzemati i omogucava se nasoj
djeci organiziranje vjerske nastave, gdje istovremeno mohu uciti i bosnjacki ili
bosanski jezik.
Na ovom skupu je procitana i poruka gospodina Alije Izetbegovica, kojoj
su posebnu vaznost dali njujorski mediji koji izlkaze na bosnjackom jeziku.
Poruka glasi:
"...Zahvaljujem se na paznji koju ste mi ukazali pozivom da
prisustvujem vasem godisnjem skupu, ali moje zdrastvene prilike i mnostvo drugih
obaveza nisu mi to dozvolile.
Amerika i Kanada nama nisu tako daleko dok ste vi tamo. Vama u tudjini je
Bosna ondje gdje se Bosnjaci saberu. Znam da su vas brige koliko i ljubav prema
Bosni povezale. Zelim vam poruciti da ce biti bosne i bosnjaka sa bozjom pomoci.
Poslije nedavne smjene vlasti probudila se politicka kriza u nasoj zemlji.
Ekstremistri su digli glave. Izlila se bujica mrznje i nasilja u Trebinjuu i
Banjoj Luci. Od dusmnana se boljem nismo mogli nadati, ali smo od vladajuce
alijanse ipak ocekivali 'promjene/ druge vrste. Ona je te promjene gromoglasno
najavljivala. Njeno nesnalazenje i pasivnost medjunarodne zajednice samo su ram
za sliku bosanske stvarnosti. Snage koje su naumile podijeliti Bosnu jos nisu
odustale, ali gube korak svakim danom. Mi ovdje racunamo na vasu podrsku u borbi
protiv tih snaga.
Ovaj skupu je posebno potencirao teme u kojima se naglasava da, Amerika i
Kanada njeguju suzivot i toleranciju kakvi su postojali u bosni vec hiljadu
godina. Unistenjem Bosne i Hercegovine unistila bi se evropska sansa i model
koji demokratski svijet zeli ovdje
vidjeti. Cesto podsjecajte svoje domacine na ovu vaznu cinjenicu.
Budite odgovorni i lojalni gradjani drzava koje su vas primile. Vi ste
nas most prijateljstva i saradnje sa americkim kontinentom i svim narodima koji
tamo zive. svojoj djeci govorite ko ste i odakle ste. Neka to nikada ne zaborave.
Zelim vam svima dobro zdravlje i licnu srecu. Molim Boga da nas
blagoslovi i uputi na pravi put" - kaze se u poruci Alije Izetbegovica.
Sporstke
manifestacije
Bosnjaci
su se na ovoj tzv. mini olimpijadi takmicili u vise disciplina: nogometu,
trcanju, sahu itd. titulu najboljeg tima ponijeli su nogometasi njujorskog
"Behara" (u cijem osnivanju je sudjelovao
proije pet godina pjesnik Ibrahim Kajan, predsjednik BKZ "Preporod"
i gl. urednik casopisa "Behar" iz Zagreba),
a za najboljeg nogometasa pehar je pripao Nusku Desicu zvanom Grbo. Na
jedan nacin svi su oni zeljeli podsjeti na sportske vitezove timova koje
okipljaju Bosnjake : "Sarajevo", "Zeljeznicar" (Sarajevo),
"Sloboda" (Tuzla), "Celik" (Zenica), "Jezero"(Plav),
"Gusinje" itsl..
S obzirom, da je potpisnik ovih redova iskljucivo pratio teorijski dio
Kongresa i sestih siusreta Bosnjaka, ovim tekstom, ne zeli da u sjeni ostavi
vise stotina sportista koji su se takmicili i druzili ova tri dana u New Yorku.
Na taj nacin, povezivanje mladih ljudi kroz sport ostavlja tragove prijateljstva
i suradnje na putevima ucrscivanja bosnjacke kulture daleko od vatana
u Americi. Sportom se siri duh suradnje i prijateljstva. Tako da i
ubuduce polazemno nadu da ce mladi biti okosnica ovih susreta, pored imama,
intelektualaca i biznismena. Na taj nacin stariji ce mladjima moci prenijeti
svoja iskustva.
...
Umjesto
zakljucnog vidjenja
Bosnjaci
zele da imaju stalni Kongres, koji ce zasijeddati svake godine, onda oni svi
moraju biti svjesni toga cina. Nazalost, mnogih se to ne tice, jer svoja
gledista, i nakon rata u biH, baziraju, na programima koje dobijaju iz kabineta
Kostunice i Djukanovica. Takvi nek prime nas prezir.Potrebno je bilo cuti sazete
izvjestaje iz svih sredina gdje zive Bosnjaci u /Americi i Kanadi, i to ne u
smislu diskusija vec u smislu pismenih tecnih izvjestaja kako bi se znalo stanje
duha u nasem narodu.
Na
svojoj Drugoj skupstini Kongres Bosnjaka Sjeverne
Amerike, donio je slijedece zakljucke:
l.
Usvaja se izvjestaj o radu i finansijski izvjestaj za period juni 2ooo.- maj
2ool.g. (Pismeni izvjestaj ce biti upucen postom sudionicima, kao clanicama
Kongrea).
2.
Za novog generalnog sekretara izabran je gspodin Ali Lejlic, bosnjacki
intel;ektualac koji je rodjen u Americi.
3.
Neophodno je strucno kadrovski pojacati rad UO KBSA osnivanjem komitetas (Strucnih
timova) i to:
a) komitet za suradnju sa drzavnim organima i drugim institucijama i
organizacijama u BiH, kao i Bosnjackim organizacijasma u drzavama ex Yugoslavije,
b) komitet za suradnju sa Medjunarodnom zajednicom, drzavnim i drugim
institucijama i organizacijama USA i Kanade;
c) komitet za informiranje i marketing;
d) komitet za finansije; komitet za
clanstvo i masovljavanje KBSA;
g) komitet za obrazovanje, kulturu, sporty i humanitarne aktivnosti.
4.
Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike je samostalna i neovisna organizacija otvorena
za sve Bosnjake bez obzira na politicke stavove kao i za suradnju sa svima koji
se svojim programom i djelatnoscu zakazu za suverenu i jedinstvenu BiH kao
zajednicu ravnopravnih naroda i manjinskih naroda koji u njoj zive.
5.
Upravni odbor KBSA treba uspostaviti sto efikasniju suradnju sa svim Bosnjacima
intelektualcima, studentima i poslovnim ljudima kako bi se napravila opsezna i
jasna platforma djelovanja Bosnjaka Sjeverne Amerike. U tu svrhu neophodno je
organizirati susrete u svim vecim centrima gdje Bosnjaci zive.
6.
Za poboljsanje finansijskog stanja neophodno je organizirati donatorske veceri i
obezbijediti stalne sponzore Kongresa.
7.
Obezbijediti bolje medijsko prezentiranje Kongrtesa putem sastanaka i pomaganja
rada bosnjackih javnih glasila koja djeluju na podrucju Sjeverne Amerike.
8.
Dosadasnja suradnja sa organima drzave BiH nije bila na zadovaljajucem nivou i
za poboljsanje te suradnje treba uspostaviti stalan i efikasan sistem razmjene
informacija na relaciji; nadlijezno ministarstvo - ambasade, konzulati -KBSA,m
druge organizacije i pojedinci i obrnbuto. diplomatsko-konzulkarna
predstavnistva trebaju biti glavni nosioci sistema protoka informacija.
9.
Traziti od nadlijeznih organa BiH da milionskoj dijaspori obezbijedi pravo i
nacin ucesca u porijedlaganju, raspravbljanju i donosenju buitbnuih zakonskih
akata (Zakon o drzavlkjanstvu, Izbvorni zakon isl), kao i o popisu stanovnistva
i organiziranju glasanja na izbborima.
l0.
S obzirom na nacionalnu strukturu dijaspore u USA i Kanadi, gdje su uglavnom
prisutni Bosnjaci, procjenjuje se da i sada u USA i Kanadi oko 35o hiljada. bilo
bi pozeljno da novi konzul u New York-u bude iz reda bosnjackog naroda.
Zahtijevamo da se svakako vodi racuna da to bude jedan od izrazitih Bosnjaka
koji posjeduje jednu svoju sirinu i moghucnost za komunikaciju i koji posjeduje
profesionalne i mortalne kvalitete. Trazimo daleko jaci kontakt sa dijasporom
diplomatsko-konzularnimh predstavnistava u Americi i Kanadi nego sto je bio do
sada. Istovremeno trazimo da se otvori jedno mjesto u nasim diplomatsko
konzularnim predstavnistvima u Americi gdje bi se neko profesionalno bavio samo
dijasporom.
ll.
Od Medjunarodne zajednice trazimo efikasnije provodjenja Anexa 7 Dejtonskog
sporazuma kao i hitno hapsenje svih osumnjicenih za ratne zlocine.
l2.
Dajemo punu podrsku svim Bosnjacima u drugim drzavama ex. Yugoslavije u boirbi
za priznavanje nacionalnih identiteta i osnovnih ljudskih prava.
l3.
Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike ce podrzati i pomoci rad Inicijativnog odbora
za odrzavanje Svjetskog kongresa ( susreta) BiH dijaspore a Upravni odbor KBSA
ce izabrati delegaciju koja ce prisustovati tom susretu u Sarajevu.
l4.
Domacini treceg Kongresa i sedmih susreta Bosnjaka su Bosnjaci Georgije i bice
odrzani u Atlanti 24-27. maja 2oo2. godine - kaze se u Zakljuccma koje je u ime
UO KBSA popisao njegov predsjednikj gospodin
Semir
Djulic.
Doista ocekivali smol od ovog Kongresa i vise. Medjutim, sta je - tu je,
kako bi nas narod rekao. Bilo je prijedlozeno da se osnuje Fondacija, koja bi
iskljucivo pomagala bosnjacke kulturne projkete i pisce koji zive u dijasppori,
a posebno one koji su ostali u Sandzaku, jer im tamosnje vlasti onemogucavaju
objavlkjivanje knjiga. To je prilika da se kontaktira
sa Univerzitetom u Harvardu gdje se cuva posebna zbirka (bibliotelka)
sandzackih pjsnika cija imena se uporedjuju sa Homerom. To nesto znaci. Ako
jedan Bosnjak to danas ne moze da shvcati, onda ne moramo se cuditi sto nam rade
Srbi, Hrvati i Crnogorci, kada smo i sami prema sebi iskjljucivi i zlonamjerni.
Takvo stanje nas gura u propast i nestajanjhe, a u dijaposri posebno.
Dalje, vrlo je tanko poistavljen zakljucak br. l2, koji upucuje na
zastitu Bosnjaka na prostporima ex Yugoslavije. Ipak, da se zna, na Kongresu je
dosta elaboriran polozaj Bosnjaka u Srbiji i Crnoj Gori, kao i oblici rjesavanja
sandzackog pitanja. Smatramo, da je ovo uputno i dobronamjerno pitanje, jer se
Sandzak i Bosnjaci nalaze izmedju ove dvije fasizoidne zemlje, gdje dikatorki
staljinski rezikm jos nije oboren. Dakle, preporucijuemo svim intlelektualcima
Bosnjacima a se ne smiju zaboraviti,
Bosnjaci
u Sandzaku upravo zato sto je to permanentno skoro citavo stoljece
krizno podrucje, cija sudbina je iz dana u dan sve neizvjesnija. To podrucje se
ne moze uporeddjivati ni sa jednkm drugim. Rijec je o jedanaest gradova i nekoli
varosica.S druge strane, Sandzak je velika inekcija za jedinstvo nase maticne
domovine Bosne i Hercegovine. Ukolike prestane nas interes za Sandzakom
mi smo na taj nacin, zapamtite, i
svjesno se distancirali i od Bosne
. a sta to znaci? Mi smo time presudili sebi, jer time idemo na volju Srbima i
Crnogorcima, koji nad nasim narodom puna
dva stpoljeca zvode i demonstriraju najbezumnije genocide.Ako takvu strategiju
netko ne zeli da razumije, treba mo se upitati u koje nam svrhe sluzi Kongres
Bosnjaka? Zacijelo, nastojim da kriticki promisljam nas status, jer se bez
velike nuyzde nismo mogli obresti na
americkom kontinentu. Zato, volio bih da nisam u pravu, kao i cuti drukcije
misljenje i rezoniranje, ali samo ono koji vodi napretku
povezivanja Bosnjaka i njihovom opstanku na rodnim ognjistima, ma gdje
zivjeli.
Imajuci respekt prema svim musafirima, koji su prosle godine u Cikagu,
kao i ovogodisnje u New York-u javno istupali sa svojim originalnim stavovima i
bogatim iskustvom ipak na nuducim susretima Bosnjaka u Americi pozeljno bi bilo
cuti nase eminentne stvaraoce kao
sto su:
akademik Muhamed
Filipovic, prof.
dr. Rasim Muminovic, mr.
Sefer Halilovic, pisac
Irfan Horozovic (Sarajevo), prof.
dr. Ferid Muhic (Skopje),
historicar Mehmedalija
Bojic (Beograd), pjeakademik
snik Ismet
Rebronja (Novi Pazar), dr.
Zlatan Colakovic (Boston), knjizevnik Zaim
Azemovic (Rozaje), dr.
Sakira Ersoj (Ankara), dr.
Semso Tankovic (Zagreb), Dr.
Ferid
Kugic i knjizevnica Elifa
Krijestorac (Njemacka).knjizevnik Ismet
Mustajbasic (Budimpesta), dr.
Bajram Redzepagic (Australija) i drugim licnostima. Kao i da nam se
ne dogodi da se Kongres privatizira i u svojstvu musafira-sudionika pozove osoba
koja se distancira permanentno od naseg naroda, kao i koja nijednom nije
sudjelovala ni na jednom ozbiljnijem skupu Bosnjaka, kao sto je bilo pokusaja od
nekih zlonamjernih krugova da se podvali, kako bi se nasi intelektualci
medjusobno obracunavali. Na srecu do toga nije doslo. Medjutim, malo je hvalilo
da se to i dogodi! Jasno, ostaje da se pamti da je ovaj Kongres imao zapazenih ,
pored propusta, i pozitivnih strana. Zacijelo, ostace upamcen po tolerantnosti i
razumijevanju. Na njemu je lansirana deviza, ako Bosnjak ne moze pomoci bosnjaku
- ne smije mu odmagati. Zatim, treba omoguciti da javno istupaju Bosnjakinje
intelektualke na Kongresu Bosnjaka u Americi, te time aktualizirati ucenje
maternjeg -bosnjackog / bosanskog jezika u nasim institucijama i svim nasim
porodicama u dijaspori.
Zato, na kraju ovog kraceg ekspozea prezentiranja ovog dogadjaja, bez
sumnje neophodno je ocekivati da
ljudi , be rezerve moraju vise poraditi
da se vide sa svojim prijateljima, bracom i rodjacima, posebno ratnim saborcima
i to u gradovima gdje se odrzavaju susreti. Naravno, ne treba zaliti za tim
vremenom, ali ga treba maksimalno osmisliti.
Svakako, ukoliko naredni Susreti i Kongres u Atlanti,
ne budu li, obogaceni sa publikacijama, koje su najavljene od istuipanja nasih
revnosnih gostiju, moze se ocekivati da ce padati interes za ovakvim oblikom
rada.No, uvjerenmi smo da ce kod Bosnjaka rasti potreba za uzdizanjem svijesti
kao i opstom emancipacijom.