GOLUB BIJELI

Ranjeni mi golub

sletio u ruke

sa jaranom skupa

da podjeli muke

Ko mu slomi krila

zna to golub bjeli

al’ ne kune nikog

samo letjet’ želi

Pakosni su ljudi

zato zulum čine

a on neće moći

letjet u visine

Kao djete sklopi oči

da u sebi pati

za te boli ljudi nikad

nikad neće znati

...

HEJ GITARO

Po gitari dok prebiram žice

sjetni zvuci srce stežu jače

u mislima pojavi se lice…

i gitara samnom bi da plače

Po gitari dok prebiram zvuke

ne, nikada zaplakati neću

sretnim čine drugog njene ruke

a meni bi sad značila sreću

po gitari dok prebiram strune

ona plače k’o da je to boli

dal’ gitara moje srce kune

što tu ženu od nje više voli

Hej gitaro, sestro

ti svog brata shvati

u mom srcu ima jada

da cijela Bosna pati

- Hej gitar, osestro

svoga brata shvati

da je sreće pa da mogu

svoju dušu bogu dati…!

BOŽE, KAŽU…

Kažu poslije mene da je često bila

na ćupriji staroj i tu suze lila

a pošto ja nisam dolazio dugo

otišla je nekud što je mogla drugo

Kažu viđali je, udala se nije

kad priča o meni tad suze ne krije

i za moje grijehe nikad me ne krivi

ne umije,  rekla, bez mene da živi

Kažu da joj nije ni’ stalo do sreće

jer što će joj ona kad me ljubit neće

na koljena Boga sad suzama molim:

-Ti podari sreću ženi koju volim

Ona nekud’ noćas luta

i tuga je teška mori

nejma nikog, nejma kome

svoje srce da otvori…

SEMAFOR

Ti si kao semafor

ko do tebe dođe

tu mu sreća stane

sve dok mladost prođe

Ti si kao semafor

ja vozač što pije

jer parkirah ljubav

gdje joj mjesto nije

Ti si kao semafor

kada se pokvari

misliš da “čekanje”

ima svojih čari

- Unesi u našu ljubav

barem malo radosti

jer povratne karte nejma

za put ka starosti

MA, PUSTITE…

Ma pustite djeco neću da se hvalim

mislit’ ćete, posl’je, dase s’vama šalim

Ja uhvatim curu k’o muhu u lijetu

navučem je lahko k’o zemlja kometu

Jezik joj izžvaćem napravim paštetu

zarijem se u njoj k’o strijela u metu

K’o visoki napon tako je istresem

da izgleda grozno k’o lišće u jesen

K’o klinac sladoled izližem joj grudi

od prejake strasti tad svaka poludi

Naduju joj živci, trese se k’o strune

i zemlju i nebo naglas ona kune

Iscjedim je dobro k’o flašu pijanac

i napustim kao u prolazu stranac

Ta ne valja više ni meni ni drugom

već luta po svjetu iduć’ bosa prugom

To joj je od mene uspomena neka

onu što ja ljubim, eto šta je čeka

Ja i tri odjednom, rasturim k’o ništa

posl’je toga pjevam k’o horoz s’bunjišta

Vjerovali il’ jok, meni i ne smeta

a vidim; mislite lažem k’o poeta

PUT KA SREĆI

(Dva tuđa svijeta)

Jesen, u planini, borovnice zriju,

na izvoru mlade beračice piju

Staza kroz šumarak mene k’ njima vodi

trgoše se čuvši, neko blizu hodi

Utekoše misleć’ u prolazu stranac

ja viknuh za njima: - Ne prekidoh lanac!

I kroz smijeh rekoh: “Neću vas ujesti,

nit’ otići mislim a s’vama ne sjesti”.

Kod starijih ovdje na lošem sam glasu

a curica svaka smatra me za dasu

Poznaše me, onda prasnuše u smijeh,

rekoh “Ja vam neću halaliti grijeh

Zar se tako čeka onaj što vas voli

ahhh srce ne može više da odoli !”

Uputih se k’ njima glumeći mangupa

iznenada srce k’o ludo zalupa

Spazih zgodnog lica okice zelene,

mlado gipko tjelo što zaludi mene

Pohota me steže; moram je imati,

ispucat’ sve fore, sve od sebe dati

Mada, tako se na svoje maslo pržim

al’ forama drskim pribrano se držim

Uporno je mjerkam, provociram vješto

ne dajuć’ joj šansu da bar kaže nešto

Brzo sročim rime za to lice novo

i uperih prstom “Pa ko je sad ovo?

Sad se stidi “slovo”, svako što sam rek’o

zna l’ ona da ja bih…nju bolje doček’o!

Zar baš ništa o njoj ne možete reći

Ćao lutko ja sam zalut’o iz Peći !

Možeš sve, al’ nemoj pogrešno me shvatit

ako se uvr’jediš ja ću strašno patit

Ma pusti njih nek’ se smiju kol’ko mogu

ja ću sad da kleknem i molim se Bogu

I dok ne usliši neću da ustanem

da oprosti za sve što ja tako lanem…”

Tako vazda svakom društvo se predstavim

dominiram svugdje i prisutne davim

I baš što god reču ja napravim šalu

a sad moram sobom očarat tu malu

Ako fini dojam sad o meni streče

ta će me se sjetit’ barem neko veče

I poželjet’ foru bar još koju čuti

trebam je što bliže i da se ne ljuti

Ni trena ne sta’vši ja sa pričom svojom

ne trepćem jer moram vladat njenom voljom

Tako zgodne cure nisu bistre znadem

ja virtuoz-pjesnik srce him ukradem

Te nastavljam klišê baš kao navijen

to stvorenje divno mora mi bit’ plijen

Smijući se društvo za mene joj reče

“Pjesnik je i glumac, s’njim nam vrjeme teče,

On zabavi svakog, šejtan je to pravi”

zbunjena ne stiže ni da se predstavi

Šapnuh “Zgodna jesi, al’ ne gaji nadu

tako slatke cure znam da ljubav kradu

Ali ja se nedam nasukati lako

pričaj ti šta hoćeš, al’ znaj da je tako”

“Ja ništa ne rekoh” ona se joguni

“no ti mene diraš” nevješto se buni

“Ne diram te -rekoh- vid’ gdje su mi ruke,

ja nikad ne lažem, ne bez neke muke…”

Smijeh veći nasta te je više zbuni

kad joj rekoh “Ajde na to se zakuni…

Ma to nije važno, zna li mi ko reći,

gdje bih mogo naći put ka svojoj sreći

I nemam se vakta zamajavat s’vama

što tražih ne nađoh, a već pada tama”

“Tražiš put, pa idi” zbunjeno se brani

šapnuh “Išao bih, al’ na kojoj strani?

Samo kad bi znala, znam ti bi pomogla

znam da ti bi, samo, samo kad bi mogla

Ja vjerujem tebi, vjerujem baš sve čak

sa tobom bi smio i šumom kroz gust’ mrak

I nije me strah da vidim oči vuku

al’ samo da me ti, tad držiš za ruku”

Prisutni se smiju, tad joj čuh i ime

i nastavljam dalje pričati u rime

“Otvaram ti dušu iskrenu duboku

ti si sada u njoj k’o ja u tvom oku

Misliš puno pričam takav sam al’ šta ću

ako ti to smeta ja odmah prestaću

Al’ to samo ako nećeš da se ljutiš

i u meni druga iskrenog ti slutiš

Ne, to nedaj Bože da ti odeš sada

bio bi smak svjeta i pala bi vlada

Ama još i bruka kako da odolim

kada se zaljubim ja hakikat volim

Ma sve zaboravi nek te sreća prati

i ne brini za to što mi duša pati

Ti tu nisi kriva od boga je tako

zato ćeš me brzo zaboravit lako.”

I skinem s’nje pogled te batalim priču

oko mene opet “De još malo!” viču

Ispričam koji vic, te poneku foru,

njima malo samnom, čekali bi zoru

Ja bi već sigurno sad bio daleko

da me ovdje nije očarao neko

Onda počnem šale na račun nas dvoje

dva se oka l’jepa sve manje sad boje

Ima šesnaest ljeta i zove se Stana

a malo joj da je samnom cjelog dana

Kad ostasmo sami na trenutak samo

predložim vraški da se zabavljamo:

“Izvini što smetam biću vrlo kratak

od svih udvarača samo sam ja sladak

Ne igraj se srećom vrjeme brzo l’jeti

molićeš me sjutra tad ja neću htjeti

Ovo nisu fore ozbiljno ti kažem

mada sam za tebe spreman i da lažem

Po svaku ću cjenu da te imam mala

koristiću sve trikove iz svog arsenala

Stara mudrost kaže ko ljubav ne vodi

onda nije imo  čemu da se rodi

Hajde budi dobra kao što si l’jepa

toliko do sreće nama samo treba

Spoji naše usne i ostani gdje si

da vidimo samo šta će da se desi

To sve cure rade hajde budi heroj

ako ti se ne dopadne onda više nemoj”

Ona vrti glavom i slatko se smije,

svaki tren je slađa nego bješe prije

Gdje nas ostavi tu, društvo nas i nađe

tama, planina, i stvorenje najslađe

Drugari postasmo i rastasmo, tako

a već sjutra ona željela me jako

Te poljupce ja joj sručivah bez mjere

ne smeta joj što smo različite vjere

Svaki dan bi opet pokraj kleke sjeli

ćaskali i mazili se dan cijeli

A njeni su čuli i čuvali od mene

pa ja ljubih kradom te usne medene

Gnječio joj grudi, držao u krilu,

osmjehe joj pio, ljubio ko vilu

Morali smo shvatit, mada ljubav cvjeta

nas dvoje smo ipak; dva tuđa svijeta

ENIGMA

U žurbi se rodih jedne hladne zime

pa ponio nisam odjelo nit ime

Te ispadoh takav pred oči toj ženi

bože šta će ona misliti o meni

Rekoh “Misli šta ćeš ovo je zbog greškš

a stvar je još gora dalje moram pješke

Predstoji mi život nesnosan i jačem

oprosti što nemam vakta ni da plačem”

Roditelji su me uvrijedili time

svima dali piće meni samo ime

I na moj se račun zezaju bez mjere:

“Političar biće gleda nas a sere!”

Pa još viču “Pokrij šta ti je bog dao!”

E sreće mi neću nisam ga ukrao

Zapuše mi usta tad cuclom od gume

bože kako mene niko ne razumje

Radim sve i poslije i pr’je

radim svašta, jer se meni prašta

Ja sam ti ENIGMA svim ljudima svjeta

za jedne sam filozof za druge poeta

treći vele da sam zvjezdom sreće vođen

psihijatri tvrde da sam lud i rođen

a ja mislim nek je šta je…

ova ko je super samo neka traje…