Vjerujte i ucite, mislite, radite i borite se

Bajramska hutba Reisu-l-Uleme Dr. Mustafa-ef. Cerica u Sarajevu

Hvala Allahu, Stvoritelju svjetova, na milosti i nimetima kojima nas daruje. Donesimo salavat i selam na posljednjeg Allahova poslanika Muhammeda, a.s., na njegovu porodicu, na njegove ashabe i na sve one koji su zivjeli i umrli sa Istinom u srcu i u djelu. Sjetimo se bosanskih sinova, Šehida, koji su, na Allahovom putu, dali svoje zivote.

 

Draga braco i sestre,

Post je kruna svih ibadeta. Nema ovozemaljske vrijednosti koja se moze usporediti sa postom i nema onozemaljske knjige u koju se post moze upisati. Zato se kaze: Post je ibadet ciju vrijednost samo Allah zna i post je ibadet ciju nagradu Allah upisuje na posebnom mjestu.

Nije tesko potvrditi istinitost uvjerenja da je post najvisi stupanj poboznosti na ovome svijetu i da je post najbolje jamstvo ocekivanog blazenstva na drugome svijetu.
Muslimani sirom svijeta to potvrduju na razlicite nacine, ali najuvjerljiviji je onaj u haremu Kabe u Mekki gdje se, poput mlijecnog puta galaksije, ljudi, kao i zvijezde, odazivaju svom Gospodaru Plemenitom na pokornost u danonocnom putovanju do zeljenog cilja “ Allahu UzviŠenom koji nije roden, i koji rodio nije, koji vjecno zivi, koji sve cuje, koji sve vidi, koji sve zna, koji sve moze, koji sve stvara, koji sve rastvara, koji je Blag i Lijep i koji je Milostiv i Samilostan.

I mi ovdje u Bosni dio smo tog velikog i nepreglednog galaksijskog mlijecnog puta ramazanske poboznosti sto se okrece oko islamske ose u svijetu nade i straha za danasnje covjecanstvo.

I bas zato sto sudbinu ovoga svijeta dijele sa drugim narodima i vjerama, muslimani imaju obavezu i prava da nadom kojom su nadahnuti u ramazanu ublaze strah covjecanstva. A to znaci da imansku pozitivnu snagu koju su skupili putem posta ibadeta pretvore u opce dobro covjecanstva.
Opravdano je, dakle, pitanje sta nakon ramazana i posta, sta nakon snaznog ibadeta i intezivnog vjerovanja?! Kao sto je opravdano i pitanje sta nakon zivota i smrti jednog od najboljih sinova naseg naroda?!

Prvo pitanje je opcenito, ali ono se tice i nas ovdje u mjeri u kojoj je nasa vjera islam univerzalna i u mjeri u kojoj kroz to pitanje, takoder, treba da trazimo odgovor na drugo pitanje, koje je prije svega nase bosansko.

Postoji jedno zapazanje o kojem treba ozbiljno razmisliti, a to je da gotovo uvijek kada stignu na vrh nekog uspjeha, muslimani nemaju ideje kako ici dalje. I umjesto da ostanu na vrhu odakle mogu postizati nove uspjehe, oni se vracaju na pocetak kako bi utvrdili ko je pokrenuo put do vrha i ko je najvise zasluzan za uspjeh. I, naravno, u postupku dokazivanja ko je zasluzan a ko nije, potrosi se dragocjena snaga koja je potrebna za nove izazove koje donosi vrijeme i zahtjeva mjesto.

I umjesto da osvajaju nove prostore za svoje djelovanje u svim oblastima zivota, muslimani se uglavnom zadrzavaju na zatecenom ili stecenom prostoru kojeg ponekad ne mogu sacuvati upravo zato sto se nisu na vrijeme pripremili za susret sa novim izazovima koji vode novim uspjesima u zivotu i u poslu.

Vjera je uvijek bila vazan cinilac u razvitku povijesti, ali samo verbalno ocitovanje sehade bez akcije nije dovoljno za uspjeh na ovome svijetu. Kur'an casni jasno podcrtava da je pored cvrste vjere potreban i posteni rad i trud kako bi covjek bio uspjesan na ovome svijetu, ceste su rijeci u Kur'anu na karaju ajeta kojima se ukazuje na one koji su uspjesni i one koji su pobjednici u zivom natjecanju na ovome svijetu.

Draga braco i sestre, mi se u ovom trenutku nase povijesti nalazimo na vaznoj prekretnici u osobnom zivotu i drustvenom suzivotu naseg naroda i drzave.

Upravo sada kada smo putem posta napunili nasu dusu vjerom, i moglo bi se reci, dozivjeli vrhunac duhovnog uspjeha vazno je da sada « ne stanemo vec da sa srcem punim vjere i samopouzdanja koracamo dalje na nacin da usvojimo i u zivotu primijenimo ove putokaze:

Vjerovati i uciti

Svaki covjek se rada u vjeri kao u tankoj opni koja titra i prenosi titraje Bozanskog duha do covjekovog uma koji treba da cita i nauci znakove koji mu pokazuju put u vjecnost.
Muslimani danas imaju vjeru. Oni nisu ostetili tanku opnu sto titra i sto prenosi titraje nebeskih poruka, ali njihov um, izgleda, ne umije da cita i uci sve znakove na koje ih Kurâan casni poziva i Sunnet Krasni usmjerava.

Stoga, cini nam se da danas nema vaznije poruke za muslimane od ove: "vjerujte i ucite", jer jedino tako mozete dokazati sebi i svijetu da ste dorasli Objavi koja pocinje s porukom: Citaj i uci u ime Boga", a to znaci nakon ramazana i posta, vjeruj i uci", jer za nas ovdje nema drugog puta vec da vjerujemo i ucimo.

Prema tome, "vjerovati i uciti" je naš prvi putokaz u trenutku u kojem naziremo osnutak novog svijeta za našu domovinu i naš narod, jer u vjerovanju i ucenju je naš uspjeh na ovome svijetu i spas na drugome svijetu, ako Bog da.

Vjerovati i misliti

Dok je vjera osobni cin unutarnjeg mira i samopouzdanja, misao je unutarnje osjecanje covjeka koji ima potrebu i pravo da to osjeæanje slobodno izrazi. Dakle, ako nema slobode, nema ni mišljenja, a ako nema mišljenja, nema ni napretka u zajednici i društvu. Ako ništa drugo, post je muslimane naucio potrebi da vjeruju i misle o Bogu, o sebi i o svijetu u kojem žive, ali i to da imaju pravo da slobodno ocituju ono što vjeruju i da slobodno govore ono što misle.

Doista, bilo je pravo zadovoljstvo vidjeti omladinu na zajednickim iftarima i u džamijama. To je dobar znak da je islam naš nacin života. Imamo veliku nadu da se i ona omladina koja je zaglibila u svijet droge i alkohola ugleda na omladinu koja vjeruje i misli svojom glavom, a to je omladina koja ima slobodu izbora najboljeg puta - puta vjere koji vodi do istinske slobode covjeka od zla droge i alkohola. Prema tome, drugi putokaz treba da bude: vjerovati u Boga i misliti o sebi i svom položaju u svijetu koji poštuje samo jake i organizirane i koji razumije samo dosjetljive i obrazovane.

Vjerovati i raditi

I kao što iskrenu vjeru treba da prati slobodna misao, tako isto slobodnu misao treba da prati pravo na rad. Vjerovatno nikada u povijesti Bosancima nije bilo uskraæeno pravo na rad u njihovoj Bosni kao što je to sada slucaj. Dakako, opravdano je pitati da li su krivi sami Bosanci, odricuci se prava na rad ili su krivi sranci koji ih uvjeravaju da su nesposobni, uzurpirajuæi im tako bosansko pravo na rad.
Nažalost, ima onih koji su se zbog navike na donacije ulijenili i ponašaju se kao ona ptica slomljenog krila koja u pustinji èeka da je zdrava ptica napoji vodom.
Meðutim mnogo više je onih koji su zdravi i sposobni, ne samo da sebe hrane veæ i da hrane ptice slomljenih krila kojih u Bosni još ima, ali ne mogu doci do svog prava na rad zato što Bosnom još haraju razni mešetari koji iz nje odnose sirovo blago, a u nju unose bolesno stado.
Dabome, vrijeme je da shvatimo da se od donacija ne može živjeti i vrijeme je da kažemo da se od kršenja prava na rad Bosancima ne može graditi slobodno i demokratsko društvo. Prema tome, treæi putokaz za našu buduænost: je vjerovati i pošteno raditi za sebe, svoju obitelj, svoju zajednicu, svoju državu i domovinu.

Vjerovati i boriti se

Prica se da su velikog umejevickog halifu Omera Abdulaziza savjetnici nagovarali da svoj dvor opaše tvrdim kamenim zidom radi njegove sigurnosti, a on je na to rekao: "Nema tog kamenog zida kojim se može osigurati moj mir osim tvrdog nacela pravde meðu ljudima".

Pravda je, dakle, najbolji zaštitnik mira u svijetu i najsigurnija investicija za sretniju buduænost èovjeèanstva. Nema tog zida koji može donijeti mir i sigurnost bilo kojem narodu ili državi na svijetu i nema te vojske koja može osvojiti svako mjesto na planeti.

Ako su po icemu prepoznatljivi autohtoni Bošnjani, onda je to po njihovom osjecaju za pravdu. I zato što su tužni, znaj da pate zbog krivde koja im se zadnjih decenija èini na svakom koraku.
Teško podnose kad vide da jedni imaju dvije ili tri kuæe, a drugi ne mogu popraviti nijednu tamo gdje su se vratili. Teško im je gledati kako se jaz izmeðu bogatih i siromašnih u bosanskom društvu sve više širi i produbljuje, a da vlast ne nudi ozbiljan program smanjivanja tog jaza.
Teško im je što se u Bosni pravda dijeli na kašici nacionalne milosti, a ne po pravdi Božije rijeèi i ljudskog dostojanstva. Teško je dobrim Bošnjanima što još moraju dokazivati Evropi svoju nevinost i nakon Srebrenice, jer osjeæaju da se njima još manje vjeruje nego onima koji ih doèekuju u Srebrenici sa uniformom i simbolom uime kojeg su ubijani.
Vjera i iskustvo nas uèi, a nakon ramazana i posta to smo još više spoznali, da se pravda nikom ne poklanja, veæ da se za nju treba uvijek boriti zato što ce uvijek biti ljudi koji æe gaziti pravdu, ali i onih koji æe je uspravljati, jer bez pravde svijeta ne može biti.
Prema tome, èetvti putokaz za nas je: vjerovati i boriti se za istinu i pravdu na svakom mjestu i u svako vrijeme, jer Allah voli one koji govore istinu i koji su pravedni.

Vjerovati i voditi

Jedan od najljepših nimeta ovoga svijeta je u tome što su ljudi slièni jedni drugima, ali opet dva èovjeka nisu ista. Razliciti ljudi mogu raditi razlièite stvari i na taj naèin dopunjavati potrebe jedni drugih. Tako je Allah stvorio neke ljude koji hoæe, znaju i mogu voditi ljude zajednièkom cilju. Na drugoj strani postoje ljudi koji neæe, ne znaju i ne mogu voditi ljude, ali mogu slijediti i podržavati one koji znaju put kojim treba iæi do željenog cilja.

Svaki narod u sebi ima ljude koji znaju kojim putem treba iæi na koji naèin treba doèekati svaku priliku i svaku nepriliku na zajednièkom putu. Kolektivna mudrost jednog naroda ogleda se u tome da na vrijeme prepozna ljude koji znaju odrediti pravac kretanja u svijetu zamršenih puteva od kojih su mnogi krivi putevi.

Prema tome, peti putokaz je: vjerovati i voditi, odnosno treba se držati pravila: vodi, slijedi ili se skloni, jer vrijeme brzo prolazi i prilike brzo nestaju ako nema onih koji æe nas povesti tamo gdje treba da stignemo - u svijet sigurnosti, mira i napretka.

Vjerovati i dogavarati se

Dogovor novu kuæu gradi, a razdor i staru razgraðuje. Ta narodna mudrost može se poduprijeti jednom od najsnažnijih Allahovih zapovijedi u Kur'anu Casnom, kao i jednom od najveæih potreba muslimana danas, a to je zapovijed šura, tj. razgovora i dogovora o izgradni svijeta u kojem æe se muslimani meðusobno koliko voljeti toliko i poštovati radi vlastite potrebe i radi potrebe cijeloga svijeta.
To, dakako, važi i za nas ovdje da shvatimo da postoje pitanja koja se tièu naroda i države koja nadilaze pojedinca i stranku i zato treba da budu stvar opæeg dogovora, kao opceg narodnog interesa svih onih koji mogu na bilo koji naèin sudjelovati u definiranju zajednièke sudbine.
Naravno, onoliko koliko budemo spremni da se dogovaramo o bitnim pitanjima unutar sebe kao naroda, toliko æe nam biti lakše da se dogovaramo s onima kojima treba da živimo u miru i sigurnosti.
Prema tome, šesti putokaz je: vjerovati i dogovarati se meðu sobom i meðu drugima radi boljeg i sretnijeg zajednickog života.

Vjerovati i voljeti

Ljubav prema domovini je dio vjere. Dakle, farz je voljeti domovinu.

U Bosni i Hercegovini postoji još jedan farz, a to je farz povratka, jer poslije Srebrenice nema hidžreta i nema odustajanja od svojih prava.

I još nešto je važno o Bosni i Hercegovini, a to je sutrašnji Dan šehida kada svi treba da posjetimo najbolje sinove Bosne koji stanuju u džennetskim bašèama i koji svojim nišanima brane našu slobodu i èast, jer šehidi bosanski nisu mrtvi, oni su živi kao što je živ ovaj veliki dan Bajrama.
Prema tome, naš sedmi putokaz je vjerovati i voljeti svoj dom, svoju domovinu.

Ucmo Ti dovu, Milostivi Bože, da nas osnažiš u našoj namjeri da vjerujemo i ucimo, da vjerujemo i mislimo slobodno, da vjerujemo i radimo vrijedno, da vjerujemo i borimo se pravedno, da vjerujemo i vodimo hrabro, da vjerujemo i dogovaramo se iskreno, da vjerujemo i volimo domovinu.

Milostivi Bože,
Ucni da samo Tebi služimo!
Da se grijeha klonimo!
Da istinu govorimo!
Da o dobru mislimo!
Da dobra djela cinimo!
Da se tuðeg hakka klonimo!
Da kod sebe korisno znanje povecavamo !

Bože Milostivi,
Podari bolesnima zdravlje!
Siromašnima opskrbu!
Prognanima povratak domovima njihovim!
Zarobljenicima slobodu!
Našim braniocima pomoæ!
Našoj domovini mir i slobodu!
Osnaži naše prvake mudrošcu i hrabrošcu!
Našu ulemu znanjem i iskrenošæu!

Bože Milostivi,
Oplemeni sve ljude ljubavlju i milošæu!
Oèisti ljudska srca od mrže i zla!
Podari cijelome svijetu Tvoju uputu i milost!
Tako Ti Tvoje neizmjerne dobrote,
I tako Ti Tvoje milosti u ovome velikom danu!

Braco i sestre,

Svima vam od srca želim sretan Bajram, moleæi dragog Allaha, dž. š. za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu. Posebno želim Bajram cestitati prognanim, bolesnim i nemocnim sa dovom Stvoritelju Uzvišenom da im bude na pomoæi!
Sa osobitim željama Bajram cestitam našoj braci u Hrvatskoj, Sloveniji, Sandžaku, Kosovu, Crnoj Gori, Srbiji, Makedoniji te bošnjackoj dijaspori i svim muslimanima i muslimankama u svijetu sa rijecima:

Bajram šerif mubarek olsun!